Opasnost od prijevara prijevoznika i mjere za njihovo sprječavanje

• Opasnost od prijevara prijevoznika i mjere za njihovo sprječavanje

  Prijevozna industrija odavno je postala metom kriminalaca koji nasumice biraju vozače koje će slijediti i opljačkati, ali i metom dobro organiziranih kriminalnih skupina koje koriste mnogo sofisticiranije načine kako bi otuđile teret. Sudionici opskrbnog lanca poduzimaju niz mjera kako bi spriječili protupravno otuđenje tereta, pri čemu lanci organiziranog kriminala postaju sve domišljatiji i uspješniji u odabiru načina na koji će protupravno otuđiti teret. Dodatan poticaj daje im činjenica da organi kaznenog progona ovoj problematici ne posvećuju dovoljno pozornosti. Više je uzroka takvom stanju, a jedan od njih svakako je i to što se ta kaznena djela događaju u međunarodnom kontekstu, pri čemu policijska tijela iz više uključenih državâ otežano surađuju zbog niza složenih formalnih postupaka i potrebe za usklađivanjem djelovanja.

  Prema procjenama Europskog parlamenta u 2014. godini u Europskoj uniji protuzakonito je otuđeno tereta u vrijednosti 8,3 milijarde eura, dok je u 2015. godini otuđeno više od 10 milijardi eura vrijednog tereta. Ti podaci ne obuhvaćaju svu štetu stvarno nastalu zbog otuđivanja tereta, poput primjerice pada proizvodnje, gubitka posla, klijenta i tržišta, gubitka prihoda i dobiti, konkurentnih prednosti i sl. Kolika je stvarna šteta teško je reći, jer mnoga kaznena djela iz različitih razloga nisu niti prijavljena policiji, a i statistika kaznenih djela u različitim državama EU-a daleko je od stvarnog stanja.

  Neaktivnost vlasti u borbi protiv organiziranog kriminala potaknula je sudionike opskrbnog lanca da se samoinicijativno organiziraju u lokalna i međunarodna udruženja kako bi se na taj način počelo rješavati probleme i progoniti počinitelje. Naime, pasivnost policijskih tijela na žalost je dovela do daljnjeg rasta kriminala. Jedno od takvih udruženja je TAPA (Transport Assets Protection Association), koja prati ovo područje, barem u smislu prikupljanja, obrade i razmjene podataka te pripreme preventivnih mjera.

  Suvremeni načini poslovne suradnje putem online prijevoznih burza omogućuju susret ponude i potražnje u području usluga prijevoza, pri čemu se dnevno može ostvariti do 500.000 ugovora. Ipak, posao se često dogovara s nepoznatim (sumnjivim) partnerima. Poslovanje preko online prijevoznih burza omogućuje izravnu suradnju između prijevoznika i naručitelja prijevoza, bez posrednika, fleksibilno poslovanje, popunjavanje praznih, povratnih prijevoza i popunjavanje kapaciteta u polupraznim kamionima, širenje poslovnih odnosa i postizanje konkurentnijih uvjeta prijevoza za otpremnike. Na žalost, poslovanje preko burzi ima i negativne posljedice, poput primjerice suradnju s partnerima koje ne poznajemo i čije reference nisu poznate, ili pak pitanje što učiniti kada usluga nije plaćena. Taj prostor iskorištavaju i kriminalne skupine koje pod krinkom legalnih prijevoznika na lak način ostvare materijalnu korist. Suvremeni način poslovanja omogućuje kriminalcima da otuđe teret a da uopće ne dođu u blizinu tereta. Istovremeno se postavlja pitanje odgovornosti upravitelja online prijevoznih burzi, kao i odabira mjera što ih valja poduzeti radi sprječavanja kriminalnih aktivnosti.

  Poslovanje putem online platforme burza treba voditi s velikim oprezom, na što upozorava i IRU (International Road Transport Union) u svojem Vodiču za sigurno korištenje internetskih prijevoznih burza iz 2013. godine. Upute obuhvaćaju i analizu situacije u smislu on-line prijevoza i analizu poslovne mogućnosti, izazova u budućnosti za sigurno korištenje online burzi te upute za sprječavanje nezakonitog djelovanja kriminalaca.

  Povijesno gledano način djelovanja kriminalaca se mijenjao, pa danas govorimo već o trećoj generaciji prijevara, koje su još opasnije od prijašnjih. Neaktivnost policije i ostalih institucija što se bave progonom kriminala, osnažila je kriminalne strukture koje visokim zaradama od prodaje pokradenog tereta grade i jačaju svoju mrežu i krug aktivnosti, što predstavlja ogromnu prijetnju čitavom opskrbnom lancu. Prijevoznici pod pritiskom vlastite odgovornosti za nestali teret traže da se pronađu primjerena rješenja, među ostalim i po pitanju osiguranja.

  U početku kriminalne skupine na online burzi koristile bi poduzeća – društva koja nisu više poslovala, ali koja vlasnici nisu izbrisali iz registra društava, kako bi sklopili ugovor o prijevozu tereta s naručiteljem nakon čega bi svojim kamionima i vozačima pokupili teret i nestali s njim. Ta je praksa brzo otkrivena, pa bi takvu tvrtku uprava burze stavila na tzv. crnu listu. Međutim, kriminalci bi se nastavili služiti drugim postojećim ali neaktivnim tvrtkama  na isti način. Za nestali teret vlasnici, koji nisu imali kargo osiguranje, nisu dobili nikakvu odštetu jer na njihov odštetni zahtjev upućen prijevozniku nitko ne bi odgovorio.

  To je alarmiralo naručitelje prijevoznih usluga preko online burza kao i same upravitelje burza koji su u konačnici uveli dodatne mjere opreza za korisnike online burza prijevoza.

  Od svojih su partnera tražili dokumente o prijevoznoj licenci, o osiguranju, pokušali su provjeriti i same tvrtke. Kriminalci su tako preko online burzi sklapali ugovore o prijevozu za koje su angažirali postojeće, uredne prijevoznike, od kojih su tražili dokumentaciju, koju su predložili ugovornim partnerima. U toku provjere ustanovljeno je da su svi dokumenti ispravni, stečeno je povjerenje i dogovoren ugovor o prijevozu s naručiteljem preko web stranice.

  Tvrtka u vlasništvu kriminalaca dala je posao prijevoza u potprijevoz postojećom prijevozniku, promijenivši pritom u nalogu za utovar krajnju destinaciju za istovar tereta. Istovremeno su kriminalci prijevozniku i njegovom vozaču zabranili komunikaciju s predstavnicima pošiljatelja pod prijetnjom kazne u visini trostruke vozarine. Takav prijevoz je završio na sasvim drugom mjestu istovara od onog ugovorenog s naručiteljem prijevoza, a teret je brzo nestao i iz tih lokacija (to su pokazale kasnije policijske pretrage). Naručitelj prijevoza stavio je odštetni zahtjev na prijevoznika, jer teret nije stigao na odredište, kako je bilo dogovoreno u ugovoru za prijevoz koji je naručitelj prijevoza sklopio preko online burze. Prijevoznik je dokazivao da je on ugovor o podprijevozu koji je imao dogovoren s glavnim prijevoznikom u cijelosti ispunio i nije odgovoran za neisporuku. Naručitelj prijevoza ostao je bez odštete, jer je sam dogovorio posao s prijevoznikom – kriminalcem, jer nije bio dovoljno pažljiv kod provjere svog partnera.

  Varijacija na temu postoji u slučaju kada prijevoznik nakon što dogovori ugovor o prijevozu s naručiteljem, da taj posao u potprijevoz – ili preko online burze ili na drugi način. Tu postoji opasnost da zbog žurbe ne provjeri prijevoznika dovoljno temeljito i da mu nalog za ukrcaj tereta. Između partnera tijekom prijevoza postoji stalna komunikacija, tako da je utisak da je sve u redu. Dolazi tek do malog zakašnjenja zbog određenih „objektivnih razloga“, i čini se da sve ide kako treba, sve dok se ne javi primatelj s pitanjem gdje je teret? Tada prestane i komunikacija s prijevoznikom, nitko se više ne javlja na elektroničku poštu, a broj mobilnog telefona prestane postojati. Tko plaća odštetu za nestali teret? Prijevoznik, koji je dogovorio prijevoz i angažirao “partnera“ koji je prijevoz obavio? Postoji li mogućnost tužbe protiv otuđitelja i njegovog osiguratelja?

  U trećoj generaciji prijevara je još teže pravovremeno otkriti ili spriječiti da teret ne dođe u ruke kriminalnih skupina. Kriminalci su tijekom uspješnih godina stekli kapital koji investiraju u manja prijevozna poduzeća koja imaju dugogodišnju povijest rada u toj grani. Tako kriminalci samo čekaju povoljnu priliku tj. posao koji će im donijeti visoku zaradu – teret koji zbog njegove velike vrijednosti mogu prodati na tržištu. Posljednja generacija ima i druge pojavne oblike – ucjenjivanje radnika naručitelja/prijevoznika za informacije o teretu, stavljanje špijuna u tvrtke, i slično.

  Svijest i nemoć sudionika opskrbnog lanca doveli su do osnivanja privatnih udruženja od kojih je najpoznatije TAPA EMEA, osnovano 1996. godine. Glavni zadaci kojim se TAPA bavi su prikupljanje informacija o broju i vrsti protupravnih otuđenja tereta, upozoravanje logista i vozača na tzv. opasne koridore, organiziranje konferencija i razmjena znanja i iskustava o mjerama za zaustavljanje kriminalnih aktivnosti, formiranje različitih sigurnosnih standarda i obavljanje postupka certifikacije. Osim toga, TEPA upozorava stručnu i političku javnost na ovu problematiku te zastupa interese sudionika opskrbnog lanca kod donositelja političkih odluka.

  Kakve mjere Europska unija treba poduzeti radi suzbijanja kriminaliteta, a kakve mjere trebaju poduzeti pojedine države članice, ili pak upravitelji online prijevoznih burzi, osiguravatelji i sudionici u opskrbnom lancu, i koja je odgovornost svakog pojedinog sudionika? Na ta pitanja valja pronaći odgovore, jer je izazov s kojim se prijevoznici susreću ogroman.